A zivot ide dalje…

Nakon 10 godina od zavrsene osnovne skole,danas sam u frizerskom sreo svog bivseg skolskog druga. Nisam ga vidjeo punih 10 godina,isprva nisam siguran da je on taj decko. Gledam ga a ne mogu da mu se sjetim imena,posmatram sjedimo jedan do drugoga,ali opet nista,pokusavam da ga se prisjetim,od kuda je meni poznat taj lik,nemam pojma,ne mogu da mu se ni imena sjetim,ne znam…Kao totalno pomracenje u mom pamcenju.

Pratim ga,niti on izgleda ne moze da se sjeti mene,par puta sam htio da zapocnem konverzaciju sa njim,ali nisam znao kako,jer ni on ne daje znake da me se uopste sjeca,siguran sam da ga znam da je to onaj isti momak koji je sjedio u mom redu. Ne znam. Tako obavih sto sam trebao,izadjoh i opet nista se ne sjetih,ne znam ime i gotovo…

Cim sam dosao kuci izrovio sam sve moguce slike sto sam imao iz osnovne,da taj lik je isao u moj razred sjedio u mom redu,potpisao se na moju sliku,sjetio sam se to je momak iz Srebrenice,doselio u moj grad,moj razred,i koliko me sjecanje sluzi on se odselio,otisao po zavrsetku osnovne,otkuda sada opet u mom gradu,ne znam…Saznao sam i kako se zove,potpisan je na moju razrednu sliku.

Nije se puno promijenio za ovih 10 godina zivota,koje je proslo,bolje reci proletilo kao treptaj oka,ne mogu da vjerujem da sada imam 24 godine,a prdo mali sam tada bio 14 godina i mislio sam da sve znam….

Ako opet budem imao priliku,da sretnem ovog skolskog drugara,zaustavit cu ga,predstaviti se,pa makar onako cisto iz bontona da pitam,kako je sta radi,da li studira ili radi,je li se ozenio ili je i dalje momak.Kako zivot,da li se vratio u moj grad ili je onako u prolazu?Zanima me zivot ljudi kojima sam bio okruzen duze vremena s kojima sam djelio oosnovnu skolu,srednju,prijatelja,rodbine,mozda se previse emotivno vezem za sve ali takav sam kakav sam…..

Mnogi moji skolski drugari su se pozenili a drugi poudavali,neki i djecu imaju,neki su zavrsili fakultet,neki i dalje studiraju,kao ja.

Ono cega jos nisam svjestan je to,da vrijeme prebrzo prolazi,treba da se trgnem i prihvatim sve ovo u ovom pokvarenom ali istovremeno i lijepom svijetu,da iskoristim najbolje,da najbolje,da donosim bolje odluke. Da pokazujem ostalima koliko ih volim jer kad me danas zalupi da 10 godina zivota tako brzo prodje,sta kasnije,ne zelim da nesto uradim prekasno,vec da bude to u pravo vrijeme,prava odluka i prava stvar….

Vrijeme prolazi,zivot prolazi,sve moze da stane,da se uradi ali sve na kraju vrijeme pregazi.

Komentariši